| Chapter 16 |
1 |
Zato bijahu primjereno kažnjeni sličnim životinjama i mučeni mnoštvom kukaca. -
|
2 |
A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobročinstvom; i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice. -
|
3 |
I tako Egipćanima, premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna želja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo čudesno. -
|
4 |
Na tlačitelje morade doći neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su teško mučeni neprijatelji njihovi. -
|
5 |
I kad je na njih navalio životinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja. -
|
6 |
Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak čas, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona. -
|
7 |
Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u što je pogledao, već zbog tebe, Spasitelju sviju! -
|
8 |
Ujedno si time dokazao našim dušmanima da si ti izbavitelj od zla svakoga. -
|
9 |
Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni. -
|
10 |
A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomoć pritekla te ih iscijelila. -
|
11 |
Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proroštava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobročinstva. -
|
12 |
Jer njih nije liječila ni trava ni melem nego tvoja riječ, o Gospode, koja liječi sve. -
|
13 |
Ti imaš vlast nad životom i smrću, ti dovodiš do vrata Podzemlja i opet izvodiš. -
|
14 |
Čovjek može svojom zloćom ubiti, ali kad duh izađe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu. -
|
15 |
Ruci se tvojoj ne može uteći. -
|
16 |
Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike koji te ne htjedoše priznati; gonio ih nečuven dažd i tuča, i pljusak neumoljiv, i oganj ih proždirao. -
|
17 |
A najčudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve žešća moć, jer se svemir borio za pravednike. -
|
18 |
Čas bi se plamen ublažio da ne spali životinje poslane na bezbožnike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji; -
|
19 |
čas bi opet buknuo u samoj vodi od ognja snažnije da uništi plodove zemlje opake. -
|
20 |
A narod si svoj hranio hranom anđeoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugađao svakom ukusu. -
|
21 |
Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci, jer je dar ugađao svakom teku i mijenjao se u što je tko htio. -
|
22 |
Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeći se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio oganj koji je plamtio u tuči i bljeskao u daždu, -
|
23 |
dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici. -
|
24 |
Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju: -
|
25 |
zato se i tada u sve preobražavalo da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj, prema želji potrebitih, -
|
26 |
da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, naučili kako čovjeka na hrane različiti plodovi, nego riječ tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju; -
|
27 |
jer ono što nije mogao oganj uništiti rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunčane, -
|
28 |
da bi se znalo kako treba sunce preteći i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti. -
|
29 |
Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao voda nekorisna. -
|