Chapter 3

   Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa:  

-

  on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj.  

-

  Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio.  

-

  Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog.  

-

  Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno,  

-

  ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade.  

-

  Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete,  

-

  ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji  

-

  gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja  

-

  četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove.  

-

  Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak!  

-

  Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga.  

-

  Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.  

-

  Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo  

-

  kad je rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni!  

-

  Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta?  

-

  Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji?  

-

  Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima?  

-

  I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.  

-