Chapter 18

   Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:  

-

  "Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!  

-

  Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima?  

-

  O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine?  

-

  Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.  

-

  Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.  

-

  Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere.  

-

  Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži.  

-

  Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu.  

-

  Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi.  

-

  Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.  

-

  Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku.  

-

  Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.  

-

  Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.  

-

  U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.  

-

  Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.  

-

  Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.  

-

  Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.  

-

  U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.  

-

  Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja.  

-

  Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."

-